Saprofitna ishrana

Saprotrofna ishrana ili lizotrofna ishrana je proces hemoheterotrofnog vanćeliskog varenja uključenog u obradu propadajućeg (mrtvoe ili otpadne) organske materije. Javlja se kod saprotrofita, a najčešće je povezan sa gljivicama (naprimjer roda Mucor) i bakterijama tla. Saprotrofne mikroskopske gljive ponekad se nazivaju saprobi; saprotrofne biljke ili bakterijska flora nazivaju se saprofiti sapro- + -fite = truhli materijal + biljka), iako se sada vjeruje da su sve biljke za koje se prije mislilo da su saprotrofne u stvari paraziti mikroskopskih gljivica ili drugih biljaka. Proces se najčešće olakšava aktivnim transportom] takvih materijala putem endocitoze u unutrašnjosti micelija i njegovoih sastavnih dijelova, hifa.^[1]

Razni korijeni riječi koje se odnose na propadajuću materiju (detritus, sapro–), hranu i ishranu (–vori, –fagi) i biljni ili životni oblici (–fite, –obi) omogućuju izvođenje raznih termina, kao što su detritivori, detritofagi, saprotrofi, saprofiti, saprophagi i saprobi. Mjihova značenja se preklapaju, iako tehničke razlike (zasnovane na fiziološkim mehanizmima) sužavaju njihov smisao. Naprimjer, razlikuje se upotreba na osnovu makroskopskog gutanja detritusa (kao što to čini kišna glista) nasuprot mikroskopskom liziranju detritusa (kao što to čini gljiva).

Fakultativni saprofit ima takav načion shrane, a pojavljuje se na stresnim ili umirućim biljkama i može se kombinirati sa živim patogenima.

1. ^ Clegg i Mackean (2006, str. 296) states the purpose of saprotrophs and their internal nutrition, as well as the main two types of fungi that are most often referred to, as well as describes, visually, the process of saprotrophic nutrition through a diagram of hyphae, referring to the Rhizobium on damp, stale whole-meal bread or rotting fruit.